Dragi gameri, oni koji se tako osjećaju i oni koji će to tek postati!

Zaprimio sam mnogo upita i komentara u stilu „što vi igrate i zašto ne igrate sada?“, „hoćete igrati s nama squad“, „vama je ovdje super, ja bih tu radio.“ Bilo je i onih koji su govorili da je nama tu dosadno, da ništa zahtjevno ne radimo i da zašto nas je dvoje u smjeni ako su u Areni tri čovjeka. Potaknut Vašim razmišljanjima, a posebno onim šaljivim, odlučio sam napisati ovaj post te Vam dočarati kako to izgleda jedan radni dan eSport Arena djelatnika.

Radni dan

Svaki dan započinje više manje isto: ustanem se, obučem i sat i 15 minuta prije krenem na tramvaj jer naš dragi ZET zna često iznenaditi. Onda na tom putu punom avantura susretnem kontrolore koje treba izbjeći (don't judge me! Bio je prvi dan u mjesecu i zaboravio sam napuniti pokaz), gužvetinu na Savskoj, 37 semafora taktički postavljenih metar i pol prije stanice koji su uredno crveni i jedno 2-3 sudara koja zakrče promet za osam tramvajskih linija. Tako u panici, lagano iznerviran i umoran od stajanja u 17-ici dođem 15 minuta prije kako bih otvorio eSport Arenu. Nema mi ništa draže nego kada vidim mlade buduće Ninje i Shroudove kako kampiraju pred Arenom još od pola devet. „Dobro jutro momci“, kažem dok guram ključ u bravu, a oni iznenađeno upitaju „Wow, kaj smo prvi, kak' to da nema nikoga?“, e sinko moj, ne bi čovjek rekao, ali radno vrijeme još nije počelo. Mladoj gospodi potom objasnim da im ne mogu uplatiti Coinse, ali im dozvolim da se sklone od sunca i uživaju u kolko-tolko klimatiziranom prostoru eSport Arene. Moj sljedeći zadatak je (ukoliko ne dođe još mlade gospode kojima je škola „popodne“) pogledati je li sve uredno složeno, ima li igdje smeća i je li nešto prljavo. I nakon toga slijede duga tri sata buljenja u zid... opala! pogledam na sat, a kad tamo – prošlo je samo 10 minuta. Nije li vrijeme čudesno! Naravno Vama gamerima je vjerojatno obrnuto jer vrijeme uz igru brže prođe. Kada napokon ekipa počne stizati, moj je zadatak učlaniti nove igrače, naplatiti Vam Coinse i pobrinuti se da sve prođe u najboljem redu za vrijeme Vašeg igranja. S vremenom se Arena napuni i zabava počinje:

„Kolki je DPI na mišu, zašto ne mogu igrati GTA, ne otvara mi Fortnite, jel' imate WC, kad ćete dobiti Minecraft, oće bit uskoro neki turnir, jel dobim achievement ako igram s bratom tetkine treće susjede s drugog kata; e, majstore, šefe, gazda, doktore, striček, buraz, gospodine, staff, štef (??), 'alo, stari, možete doć malo, oprostite...“ Ma sve Vam je oprošteno dragi moji gameri (pro tip: tete u eSportu ne vole kada im govorite gospođo). Ipak, vjerujem da nam je svima najdraže kada nas zovete po imenu jer to znači da ste, ako ništa drugo, barem uzeli račun i pogledali na njemu djelatnikovo ime :D (fun fact: račun po zakonu morate uzeti). Vrlo jednostavni i nadasve lagani zadatci rekli biste, no ima trenutaka kada posao može biti jako stresan.

Oh, jedeš? Bilo bi šteta da netko digne ruku i traži pomoć

Postojao je jedan gospodin koji se zvao Edward Murphy, a ostao je upamćen po izreci: sve što može poći naopako, poći će naopako. E pa, Murphyjevi zakoni postoje i u eSport Areni. Vi znate da smo mi uvijek tu za Vas, ali isto tako znate da moramo uzeti i malu pauzu. Fascinantno je da upravo u onom trenutku kada uzmem sendvič netko diže ruku i kaže kako mu je nestao zvuk, ulazi stari deda i pita što se tu radi, dotrčava dječak i hitno treba Coinse jer je u top tri... Bez prigovora i ljutnje, spuštam sendvič i udovoljim gamerima jer Vi ste na prvom mjestu i naravno, niste ničemu krivi već se samo trenutak slučajno poklopi. Zanimljiva je i činjenica da nikoga nema po nekoliko sati, ali zato 30 ljudi svih uzrasta dođe u isti tren. Sedam ih se želi registrirati, dvojica bi igrala FIFU ili možda NBA, ne ne, ipak FIFU, pardon, mi ćemo ipak PES, oprostite; a jedno dijete ne zna ući u Fortnite. Speed: 100 rekao bih, pogotovo ako sam sâm u smjeni. Vjerojatno ste primjetili da iza svakog gamera uvijek počistimo i uredno složimo opremu. Ako ste sami u smjeni to zna biti malo zeznuto. I tako se ja ustanem od pulta i pođem čistiti za grupicom od petero ljudi koji su sjedili u najdaljem kutu eSport Arene (fun fact: nitko nikada ne vrati stolac pod stol). Vidite li već kamo ovo vodi? Upravo tako, u tom će istom trenutku u Arenu ući jedna mama sa četvero djece koja se žele učlaniti. Učlanjivanje! Uvijek zabavan dio jer uživam u maštovitosti Vaših usernameova. I tako ja pitam dečkića za broj mobitela – „nemam mobitel“, pitam za e-mail – „ne znam ga“, kada je rođen – „nisam baš siguran“, koji želi username? – „ivan“... Da, ivan sigurno nitko do sada nije uzeo. „Joj kaj sad gnjavite, samo nas pustite da igramo striček, želim isprobati Thanosa u novom modu!“ Ma samo izvolite, kažem i „roknem“ bundle od 720 Coinsa.

Steam account

Dolazimo do stresnog dijela posla ranije spomenutog u ovom postu. Dijete želi igrati PUBG. Klikne na ikonu PUBG-a i otvara mu se Steam. „Što je ovo striček?“ upita nevino gledajući taj sivi kvadrat koji mu ne da pucati po noobovima prije nego li nešto upiše. Objasnim mu što je Steam i pomognem u izradi accounta. Dolazimo do „zabavnog“ dijela: prvo se pet minuta potroši na smišljanje super mega cool nadimka, potom još petnaest minuta na smišljavanje šifre koja mora sadržavati jedno veliko slovo, nekoliko brojeva, simbol, biti bez razmaka i imena, imati inspirativan quote, hijeroglife, gangsterski znak, krvnu grupu, otisak prsta... Onda ja osobno potrošim još minutu-dvije pokušavajući pročitati Captcha kôd (jer zamislite, ako pitate Steam i roboti bi igrali) Ali to nije sve! Steam zahtjeva potvrdu e-maila kojeg smo prethodno morali napraviti jer jadničak nema svoj e-mail. I tako odemo mi na e-mail verificirati to, ali gle vraga, dijete je zaboravilo šifru koju je stavilo za taj e-mail iako smo ga radili prije 30 sekundi. Recoveramo mi nekako šifru i verificiramo Steam. Sada je potrebno ući u Steam, ali pojavljuju se neka čudna slova: Username or password are incorrect. Recoveramo šifru od Steama, iako smo ga radili prije 25 sekundi (da da, ponovno na e-mail moramo). Na kraju odlučim da je za njega i mene najbolje ako mu dam svoj vlastiti Steam account.

Mitovi o eSport Areni

Ne biste vjerovali, ali postoje mitovi i legende eSport Arene. Osobno znam samo za neke jer ne mogu biti u sve tri Arene istovremeno: „Šuška se šuška da ako zbrojiš sve brojeve na jednom od stupova eSport Arene Pointa dobiješ 1000 Coinsa“, šapću međusobno mali gameri. „Ma kakva škola, dat' će ti oni ispričnicu!“ „Vi imate beskonačno Coinsa jer ono što mi potrošimo vi reciklirate i ponovno nam prodajete“ Uh, da samo znate kakav mehanizam za reciklažu imamo ispod pulta ;) Iako sve ovo zvuči jako zabavno i maštovito, ništa od toga nije točno. Ipak, tko zna što nam budućnost u eSportu sprema ;)

I za kraj, želim svima ugodno ljeto, upišite željene srednje škole, fakultete, odmorite se i naravno vidimo se na virtualnim bojišnicama!


Game more. Pay less.

Borna